Često se na ovim stranicama osvrćem na prehranu, na način na koji jedemo, savjetujem kombinacije začina i hrane, dajem primjere recepata, evo, održavam i radionice kuhanja...ali, kada je ayurveda u pitanju, to jednostavno tako mora biti jer hrana je prvo i osnovno što fizički unosimo, osim vode i kisika u naše tijelo.

 

Hrana je naš prvi kontakt sa zdravljem. Naš svakodnevni lijek kojega, poput svakog lijeka, moramo znati kako uzimati. Tako je i sa konzumacijom voća. Znam da vam se možda čini nebitnim, ali ova je tema jako važna jer voće konzumiramo rado i često i stoga nije naodmet poslušati nekoliko savjeta koji nam mogu pomoći u odluci donošenja po zdravlje korisnijih navika.

Ta mi misao zasvijetli poput lampice uvijek kada u trgovini ugledam gomilu lijepo poslaganih, u raznim oblicima izrezanih komadića voća. U čašama, posudicama, na predivnim platama obilje boja polaganih u razne, geometrijski šarene kombinacije. Ta dovitljivost slaganja voćnih aranžmana, često nas odvuče i pomami a zapravo, ne znamo o kakvoj je kvaliteti ploda riječ - radi li se o svježemu voću ili o voću koje je tako ukrašeno stajalo u hladnjači. Otvoren plod, još izrezan na komadiće, brzo gubi svoju vrijednost, podložan je utjecaju kvarenja...a vrijednost gubi i smrznuto voće kjeg u obilju imamo u ponudi. Ne kažem da ćemo se razboljeti ako dva puta godišnje za potrebe rođendanske torte ili kakvog kolača, odmrznemo jagode ili ribizle pa ukrasimo slavlje onako kako nam srcu drago, ali ja govorim o svakodnevnom unosu voća i koliko god možete, jedite svježe plodove. Oni su tada najpuniji svog vitaliteta, snage Sunca, moći Zemlje. Ukoliko još k tome, poput mene, vjerujete u utjecaj kozmičkih sila, pronađite plantaže na kojima u dogovoru s vlasnikom možete i sami ubrati svoj plod. Povedite sa sobom djecu, družite se, radujte se tom činu a kada ćete taj plod u takvom raspoloženju jesti, sve će vam biti jednakom mjerom uzvraćeno, a najviše u obliku zdavlja koje ćete crpiti u obilju slasnoga soka, nutrijenata, vlakana i vitamina.

Iskreno, kada uđem u trgovačke lance, zaboravim na to u kojem sam godišnjem dobu. Sve nam je uvijek dostupno i ta dostupnost nas odvaja od ciklusa Prirode. Jedimo sezonsko jer to je najprirodnije a najviše zato jer sve i da hoćemo, ne možemo sustići inteligenciju Velike Majke. Ona nam daje u svako vrijeme plod koji nam najviše treba. Ljeti voće koje rashlađuje, u jesen slatke plodove kojima spremamo zimnicu, zimi voće koje nas grije. Zašto tu mudrost zaboravljati? Još kada bismo tome dodali sljedeću odluku koja kaže – jedimo lokalno, tada bi učinak bio za nas još potpuniji i drugačijim bi očima gledali nepravilne oblike jabučica iz domaćih vrtova u kojima iz sredine još znade proviriti crvić, svjedočeći zapravo o snazi i vitalnosti ploda.

Vrlo sam često i sama imala naviku, osobito ljeti, rashlađivati voće. Svježe, ukusne bobice grožđa, držala bih po cijele dane u hladnjaku a zatim bih ga jela bez prepoznavanja njegova okusa, unoseći samo osjećaj hlađenja. A zapravo, grožđe je samo po sebi voće koje rashlađuje. Dovoljno ga je staviti u posudu s vodom i tako ga malo rashladiti ukoliko je na suncu bilo zagrijano. Isto postupite i s lubenicama, dinjama, bobičastim voćem...držite ih najviše pola sata u hladnjaku prije posluživanja ili ukoliko je dugo hlađeno, izvadite voće iz hladnjaka i ublažite mu hladnoću prije unosa u vruć želudac.

Ovo je jedna od najučestalijih ayurvedskih napomena kada se govori o unosu voća a zapravo, u većini slučajeva, mi činimo suprotno i jedemo voće kao desert, nakon jela. Ayurveda sugerira jesti voće na prazan želudac dakle, u ranim jutarnjim satima, kao samostalan obrok između dva veća objeda ili – prije jela dok je želudac još prazan. Voće brže prolazi kroz probavni trakt od drugih namirnica te kada ga jedemo na prazan želudac, mi zapravo potičemo proces detoksikacije. Mađutim, to nije najvažniji razlog za ovu preporuku. kada jedemo voće nakon obroka, probavljanje voća je usporeno, blokirano drugim namirnicama koje su ušle u tijelo prije njega. Tada voćni sokovi dolaze u dodir s hranom koju smo unijeli u tijelo. A ne zaboravimo, sladak plod voća, pretvara se u kiselinu i kreće fermentacija. U tom burnom procesu, kada se voće miješa, stvaraju se plinovi a mi već za kratko vrijeme, osjećamo nadutost i težinu kao posljedicu onoga što se odvija u tijelu.

Zima je jedna druga priča. Ona u kojoj hladno vrijeme ne daje mogućnost svježega ploda ali voća ipak imamo. U obliku kompota, toplih kuhanih voćnih slastica ali i suhih plodova. Marelice, šljive, orasi, lješnjaci... jer, zima je doba u kojem ionako moramo grijati tijelo, uljiti ga i podmazivati. Kada nam hrana mora biti pomoć u ravnoteži naspram hladnijih, vanjskih utjecaja. Ne zaboravite to.

Eh, to je ono što će vas možda najviše iznenaditi i u što ćete možda i najviše posumnjati. Ali, to je tako i moram to napisati. Iako znam da je u trgovini sve prepuno voćnih slastica i deserata u baš toj kombinaciji, godinama to ne koristim odavno razlučujući da je industrija jedno a potrebe i zdrav život, nešto sasvim drugo. O fermentiranju sam već prije govorila ističući kako voće treba biti samostalan obrok a sada samo zamislite kako zajedno - fermentirano voće i fermetirani mliječni proizvod djeluju na kiselost. Čovjek ne bi vjerovao ali istina je da se okusi promijene i da nekada slatko i ukusno, već za koju minutu postane kiselo. Osim toga, jogurt je po svojim svojstvima mastan, gust, ljepljiv i ayurveda ga sugerira piti razblaženog, u obliku lassija. Stoga, razmotrite ovaj savjet i jedite obje ove namirnice ali – odvojeno, s razmakom od minimalno dva sata.