Ayurvedski proizvodi u koje vjerujemo

Koliko sam puta ovdje već napisala, rekla, istaknula...– poslušajmo poruke vlastita tijela? Nadam se, mnogo puta. Ali, isticat ću to često jer to je naš, vlastiti pouzdani alat kojim smo darovani, barem kada smo mi i naše zdravlje u pitanju.

Ta rečenica koju ponavljam, zapravo oslikava i pitanje kroz koje možemo promotriti vlastiti stav spram sebe i zdravlja kojeg vrlo često, doživljavamo površno, kao nešto što se podrazumijeva, uzimamo ga za gotovo i u većinislučajeva, ne razmišljamo i ne razvijamo svijest o vlastitoj odgovornosti spram svoga zdravlja. A zapravo, naše je tijelo naš pouzdani semafor. Čak nekoliko puta izmijeni signale prije nego li će stati s upozorenjima i napokon nam dati jasniji znak na kojem ćemo morati stati pred upaljenom lampom za crveno. Koliko nam se puta dogodilo da zanemarujemo znakove i simptome i da ne reairamo sve dok na kraju, već nije kasno? Ja sam to činila mnogo puta. Trebalo mi je dosta vremena za čitanje i razumijevanje jezika vlastita tijela. Na primjer, godinama sam se neuspješno borila s virusom herpesa. Ta virusna pojava, koja je buknula na mojim ustima prije nekih 10-tak godina, znala je biti vrlo neugodna. A prvi se puta pojavila u groznome obliku. Sa obje sam strane usana imala velike mjehure koji su često pucali i na najmanji pokret. Teško sam jela, pila a na smijanje nisam mogla ni pomisliti. Ne samo što je taj prvi moj kontakt s herpesom bio vizualno vrlo neugodan, često je krvario, bio je bolan i ometao me u svakodnevnim radnjama. Ne znam što sve nisam činila po pitanju rješavanja herpesa. U jednom sam trenutku, po preporuci liječnika, koristila čak nekoliko preparata za njegovo liječenje. Ali, on se nije dao smesti. Baš kada bih sretna odahnula misleći da se povukao, on bi se ponovo pojavio i borba bi iznova krenula. Uzalud. Herpes simplex virus, tip 1, odgovoran je za neugodu koja je zasjela trajno na moja usta i dok sam se usmjeravala na borbu s njegovom manifestacijom koja je bila itekako vidljiva, uporno sam zanemarivala ono najbitnije – usmjeriti se na pitanje zašto se uopće pojavio, zbog čega mi uporno iznova dolazi i što je to što mi tijelo s njime poručuje.

Taj proces moje komunikacije s herpesom bilo je učenje na koje nisam do tada navikla ali, kako je moje otvaranje prema razumijevanju zdravlja raslo, tako je i moje oko drugačije gledalo na pojavu bolesti pa tako i herpesa. Usmjerila sam se na uzroke. Počela sam promatrati i uočavati kada se i u kojim slučajevima herpes pojavljuje i ta me je igra s vremenom počela sve dublje zanimati. Više na herpes nisam gledala kao na virus već kao na signal, pomoć i znak. To je bio period mojeg velikog prepokreta u poimanju gledanja na zdravlje. Bila je to igra promatranja suptilnih procesa koji su mi odjednom postali vidljivi i razumljivi. Nakon nekog sam vremena točno mogla predvidjeti i znati da će se herpes pojaviti. I doista, pojavio bi se, točno kako sam predvidjela, rekla bih otkucavajući svoje pojavljivanje, precizno poput podnevnog sata. Umjela sam čak dan-dva ranije osjetiti kako mi se nakuplja i raste mi na području usana. Tada sam krenula s igrom koja bi, nadala sam se, mogla ići u moju korist. Vjerovala sam, ako ga na vrijeme poslušam, možda se neće ni pojaviti. Čim bih osjetila lagani svrab na rubu usana, znala sam da se događa neka promjena. Taj dan bih bila opreznija. Moja bi čula istražila sve podražaje a ja bih se preispitala. Jesam li umorna? Jesam li dovoljno spavala? Ako je odgovor bio niječan, ranije bih otišla na spavanje i dala bih si više vremena za odmaranje. Kakvog sam raspoloženja? Ako sam zanemarila kakvu potištenost ili energiju potisnutu unutar tijela, odvojila sam vrijeme za procesurianje i izbacivanje nakupljenih energija. Jesam li što propustila u očitavanju znakova mogućeg pada imuniteta? Ako bih shvatila da jesam, da je možda u pitanju moguća nahlada ili kakav znak dodatnog poremećaja, krenula bih s prevencijom. I s vremenom, moj je herpes posustajao. Jednostavno bi se povlačio već nakon prvog znaka pojavljivanja, u periodu dok se virus tek akumulirao na području usana i u posljednje dvije godine nisam imala niti jednom fizičku manifestaciju njegove pojave. Ali, svaki njegov prvi znak, bila je poruka koju sada jasno čitam - stani, odmori, osluhni pa zatim kada sve poravnaš, ponovo kreni. Ta igra je moćna poluga zdravlja. Nevidljiva spona nas i naših razina. Možemo uspostaviti komunikaciju, samo trebamo početi slušati i čitati rukopis tijela. Počnite i vi. Učite čitati vlastite znakove. Rezultat oslobađa, raduje i donosi boljitak a početni simptomi mogućih poremećaja, mogu postati našim saveznicima u stjecanju trajnoga zdravlja.

- Možemo li spriječiti pojavu bolesti? Kako prepoznati poruke tijela? Simptomi poremećaja i čitanje suptilnih znakova tijela. Energetski centri u tijelu i njihova uloga...neke su od tema trodnevne radionice "Holističko zdravlje žene."

Prijavi se na naše mailing liste